O nama

Lječilište Veli Lošinj je javna zdravstvena ustanova. Osnivač ustanove je Primorsko-goranska županija. Lječilište Veli Lošinj je ugovorna ustanova HZZO-a od 2004.godine.

LJEČILIŠTE VELI LOŠINJ

Začeci Lječilišta Veli Lošinj bilježe se pred gotovo 130 godina, kada je u ljeto davne 1885. godine, na svom krstarenju Jadranom, nadvojvoda Karlo Stjepan Habsburg, zapovjednik austrougarske ratne mornarice, odabrao Veli Lošinj kao najprikladnije mjesto za svoj odmor, zbog ljepote krajolika, vegetacije i izuzetno povoljnih klimatskih prilika. Kupio je zemljište i sagradio svoj rezidencijalni ljetnikovac/ zimovnik, villu “Wartsee” i uz nju podigao veliki perivoj koji je 1890. završen. 1886. započeo je s radovima u luci Rovenska, kada je austrijski nadvojvoda Maksimilijan Habsburški, mlađi brat cara Franje Josipa I., admiral austrijske mornarice i kasnije car Meksika, položio kamen temeljac za gradnju lukobrana. Od Rovenske do Uvale Kriška uređen je obalni put dužine oko 3 km.

Vila “Wartsee” je 1889. godine pretvorena u javno klimatsko lječilište, odnosno bolnicu za dječje bolesti (za skrofuloznu i slabunjavu djecu…).

Tri godine kasnije, u rujnu 1892. godine, na prijedlog dr. Conrada Clara, pionira lječilišnog turizma na Lošinju i docenta balneologije u Grazu i dr. Leopolda Schröttera, profesora bečkog medicinskog fakulteta i specijaliste za bolesti pluća i grla, austrougarsko ministarstvo zdravlja službeno je proglasilo Veli Lošinj “klimatskim zdravstvenim lječilištem”. Lovran je proglašen klimatskim lječilištem 1898. godine, Opatija 1899. a Crikvenica 1906. g.

Od 1893. godine lječilišna komisija austrougarskog ministarstva zdravlja objavljivala je podatke o ukupnom broju gostiju na Lošinju, prema kojima je 1899. godine boravilo 1.566 gostiju, 1913. godine 8.427, a 1914. godine 5.816 gostiju.

Od tada je lječilište u više navrata mijenjalo i vlasnika i namjenu. Kao medicinska ustanova, dječja bolnica pa lječilište, kontinuirano djeluje od 1957. godine, kroz koje je vrijeme, kod nas i u svijetu, steklo reputaciju lječilišta specijaliziranog za liječenje dišnih putova, astme, alergija i psorijaze te za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju.

Prema klasifikaciji lječilišta predstavlja klimatsko lječilište jer svoje lječilišne programe zasniva na pogodnosti koju čine prirodni uvjeti na lokaciji; blaga mediteranska klima koju odlikuje veliki broj sunčanih sati tijekom godine, nadasve čisto more i zrak te veliki kompleksi borove šume i mediteranskog raslinja na samoj lokaciji lječilišta i u okruženju.

PARK-ŠUMA POD JAVORI

Šuma Pod Javori se prostire na obroncima brda Kalvarija, od postojeće ceste i kapelice Sv. Ivana do ceste za Veli Lošinj i do područja lječilišta.

Zaštićena je kao prirodna vrijednost, park-šuma, temeljem Odluke o proglašenju područja “Pod Javori” u Velom Lošinju “park šumom”, “Sl. n. Općine Cres-Lošinj” broj 1/1993.

Ovdje je nadvojvoda Karlo Stjepan Habsburg, uz svoj ljetnikovac uredio perivoj koji su projektirali bečki vrtni stručnjaci. U sklopu perivoja pejzažne kompozicije posađeno je tada oko 200 vrsta različitog crnogoričnog i egzotičnog bilja, uređene su šetnice, izveden je ogradni zid i sustav za navodnjavanje koji je osigurao brz napredak raslinja. Sastojao se od vodospreme izgrađene na najvišoj koti koja se crpkama punila iz bunara (izgrađenog 1763.) smještenog podno perivoja u kojem je na 15 m bio nepresušni izvor vode, i sustava kojim se voda gravitacijski razvodila do svih prostora perivoja.

Od izvornog perivoja iz 19. stoljeća sačuvani su tragovi iz kojih se nazire visoka estetska vrijednost parkovne kompozicije; dijelovi staza, ogradnog zida i parkovnog raslinja te, vodosprema koja nije u funkciji.

Park izvan užeg područja lječilišta nije održavan a biljni fond uglavnom čini preraslo autohtono raslinje i alepski bor.

PROSTORNO OKRUŽENJE

Područje Grada Malog Lošinja kao turistička destinacija bilježi 120 godina razvoja upravo zdravstvenog i lječilišnog turizma.

Bogato je izvanrednim prirodnim resursima, otocima i otočićima lošinjskog arhipelaga, poljoprivrednim površinama, privlačnim krajolicima, blagom klimom, čistim morem i okolišem, raznovrsnom mediteranskom vegetacijom, park šumama, zoološkim rezervatima i spomenicima prirode.

Kulturno povijesna baština je drugo veliko bogatstvo ovog prostora, datira od prethistorije u kontinuitetu kroz sva povijesna razdoblja, ističu se povijesne cjeline Osora te Malog i Velog Lošinja, brojni sakralni objekti, gradine, pastirski stanovi, turističke vile s kraja 19. i početka 20. st. i dr.

Smještaj lječilišta u naselju Veli Lošinj, u blizini centralnog naselja Mali Lošinj i u sklopu malološinjskog arhipelaga kao visokopozicionirane turističke destinacije na “otoku vitalnosti” otvara bezbroj pogodnosti od kojih su za funkcioniranje lječilišta od posebne važnosti:

  • blaga klima s kupališnom sezonom na otvorenom koja traje od svibnja do listopada,
  • velike površine borovih šuma i autohtone vegetacije,
  • prirodne ljepote, vrijednosti i osobitosti malološinjskog arhipelaga, posebno one uključene u 250 km pješačkih staza i biciklističke rute, kontaktni prostor kulturnog krajolika na padini podno Sv. Ivana do Sv. Nikole,
  • očuvan okoliš, prije svega kakvoća zraka i priobalnog mora,
  • postojeće uređene plaže u neposrednom okruženju, udaljenost lječilišta od mora iznosi približno 850 m do plaže Punta i isto toliko od plaže Rovenska te 1.620 m do plaže Javorna,
  • postojeći turistički smještajni, ugostiteljski, sportsko rekreacijski sadržaji, wellness i kupališni sadržaji u okruženju, posebno oni u hotelima Punta u Velom Lošinju te u Malom Lošinju u hotelima na Čikatu i Sunčanoj Uvali,
  • kulturno-povijesni spomenici i kulturna događanja na otočju,
  • Veli i Mali Lošinj i druga povijesna naselja na otočju sa svojim ambijentalnim posebnostima i centralnim sadržajima koji uključuju javne kulturne, vjerske, ugostiteljske, uslužne i druge sadržaje,
  • poljoprivreda djelatnost koja se u sklopu malološinjskog arhipelaga usmjerava na proizvodnju zdrave, organske, ekološki uzgojene hrane koja se plasira u ugostiteljstvo otoka te ribarstvo i uzgoj školjkaša, također kao izvor zdrave hrane.

U Lječilištu Veli Lošinj veliki broj domaćih i stranih gostiju spaja ugodno s korisnim pa uz blagodati mikroklime, sunca i mora koriste i usluge medicinske rehabilitacije pod nadzorom specijaliste fizikalne medicine i rehabilitacije, specijaliste dermatovenerologa i specijaliste pulmologa.

LOŠINJSKI PRIRODNI LJEKOVITI ČINITELJI

Klima na otoku Lošinju je blaga mediteranska s 2631 sunčanim satom godišnje ili prosječno 7,2 sunčana sata dnevno. Lošinj je dovoljno udaljen od kopna pa kontinentalna klima nema utjecaja na mikroklimu otoka. Prosječna godišnja temperatura je 15,6 °C, a temperatura ispod nule zimi gotovo i nema. Topla morska struja uzduž obje strane otoka djeluje kao prirodni regulator otočnih temperatura i uvjetuje mala dnevna kolebanja maksimalne i minimalne temperature zraka, koja su najmanja zimi u prosincu (4,2 °C), a najveća ljeti u srpnju (8,1 °C).

More oko otoka Lošinja je visoke kakvoće zbog svoje prozirnosti i odsutnosti štetnih tvari. Prosječna temperatura mu se kreće od najnižih 11,8 °C u veljači do 23,6 °C u kolovozu. Povoljno djeluje na ljudski organizam, relaksira ga i smiruje. Lošinj pruža mogućnost za kupanje duž čitave svoje obale te se više lošinjskih plaža diči Plavom zastavom.

Čisti zrak postao je simbolom kvalitete življenja. Zrak otoka Lošinja izvrsne je kakvoće, idealne vlažnosti i temperature. Lebdeće čestice u zraku Lošinja nalazimo samo u tragovima, kao i primjese sumpornog dioksida i ugljičnog monoksida. Kvaliteta zraka se u posljednjih petnaest godina popravila jer su mjere kontrole najvećih zagađivača na kopnu postrožene, a u promet je uveden bezolovni benzin. Visoke zračne struje i vjetrovi čiste zrak kao i velika količina oborina. Osim toga zrak je oplemenjen morskim aerosolom i raspršenim kapljicama eteričnih ulja aromatičnog bilja. Udisanje ovog mirisnog, čistog zraka osvježava pluća, olakšava disanje, stvara osjećaj ugode i dobrog raspoloženja.

Pristupačnost