Povijest

Povoljni klimatski uvjeti i prirodni ljekoviti činitelji otoka Lošinja već su krajem 19. stoljeća privukli pažnju značajnih austrijskih medicinskih stručnjaka i posjetitelja.

 

Počeci turizma sežu u 1885. godinu kada se kao prvotni oblik turizma na otoku pojavio zdravstveni turizam. Dana 21. siječnja 1885. godine registriran je prvi turist ovog otoka. Tada je na Lošinju boravio poznati austrijski balneolog i klmatoterapeut dr. Conrad Clar (1844.-1904.) iz Graza sa svojim sinom  koji je bolovao od bolesti grla, a nakon trotjednoga boravka ustanovio da mu se zdravstveno stanje popravilo. Ne skrivajući oduševljenje izvjestio je širu stručnu javnost. Od tada bilježimo dolaske mnogobrojnih posjetitelja upravo radi zdravlja i ljekovitih učinaka na različite bolesti dišnog i drugih sustava. Utjecaj dr. Clara u promidžbi ljekovitog Lošinja bit će tim veći što će kasnije kao docent preći na Bečki medicinski fakultet, na kojem će 1899. postati izvanrednim profesorom i predavačem sistemske i topografske balneologije i klimatoterapije.

 

Paralelno s dr. Clarom, na Lošinj pristiže druga važna ličnost za povijest lječilišnog turizma. Prejedrivši Jadran u potrazi za mjestom povoljnim za izgradnju svog zimovnika, austrijski nadvojvoda član carske obitelji Carl Stephan iz dinastije Habsburg, u park šumi Podjavori, 1885. godine, gradi svoj zimovnik/rezidencijalni ljetnikovac  u kojem je danas smješteno Lječilište.  Uz vilu podiže i veliki perivoj koji je završen 1890. godine. Zapovjednik  austrougarske mornarice, Carl Stephan, odabrao je upravo Veli Lošinj kao najprikladnije mjesto za svoj odmor, zbog ljepote krajolika, vegetacije i izuzetno povoljnih klimatskih prilika.

 

Zahvaljujući Ministarstvu zdravstva Austro-ugarske monarhije Lošinj postaje jedno od omiljenih odmorišnih destinacija Austro – ugarske aristokracije koja je na otoku izgradila brojne vile i ljetnikovce koje ga i danas krase. Osim Nadvojvode Carla Stephana, otok Lošinj posjećivali su i drugi pripadnici carske kuće Habsburgovaca: car Franjo Josip i carica Elizabeta, nadvojvoda Franjo Ferdinand i prijestolonasljednik Rudolf, carski dvorjani i aristokracija, kao i imućni pripadnici sve jačeg građanskog sloja.

 

Ogroman doprinos lječilišnom turizmu otoka Lošinja dao je profesor Ambroz Haračić, lošinjski prirodoslovac koji je 8 godina provodio meteorološka mjerenja i opažanja na svom rodnom otoku. Ubrzo nakon izlaska petogodišnje studije prof. Haračića o lošinjskoj klimi, vodeći austrijski dnevni list ”Die Presse” objavio je vrlo povoljan osvrt u kojem je opisan i uskršnji posjet grupe profesora s Bečkog medicinskog fakulteta Lošinju, predvođene dr. Schrötterom. Kako je u to vrijeme na otoku boravio i nadvojvoda Carl Stephan, dr. Schrötter dobio je priliku iznijeti mu svoje mišljenje da bi Lošinj zbog svoje povoljne klime mogao postati vrhunskim klimatskim lječilištem.

 

Godine 1888./1889. pod patronatom bečke općine zimovnik “Warthsee” postaje  javno klimatsko lječilište, oporavilište za slabunjavu i skrofuloznu djecu, preteča Dječje bolnice. Treba spomenuti da je u njemu radio tijekom I. svjetskog rata osnivač hrvatske pedijatrije prof. dr. Ernst Mayerhoffer. Do kraja 19. stoljeća Veli Lošinj doživljava svoj puni procvat. Niče čitav niz manjih sanatorija, pansiona, hotela u kojima se pretežito liječe bolesnici sa plućnom i žlijezdanom tuberkulozom.

 

Temeljem klimatskih istraživanja baziranih na podacima dugogodišnjih meteoroloških motrenja dr. Clara, pulmologa i otorinolaringologa dr. Schroettera, profesesora Bečkog medicinskog fakulteta i prirodoslovca prof. Haračića te radi bogatstva zelenila, kvalitete zraka i morskog aerosola, Veli Lošinj je 1892. godine zakonski proglašen klimatskim lječilištem i zimovalištem.

 

Razdoblje talijanske vlasti na Lošinju popularizira otok kao ljetovalište, a u drugi plan stavlja lječilišnu tradiciju. Ponovni procvat lošinjske turističko-lječilišne djelatnosti uzima maha nakon Drugog svjetskom rata te se razvija u istaknuto hrvatsko i europsko odredište.

 

 Lječilište Veli Lošinj tokom svoje duge povijesti mijenjalo je imena ali nikSada svoju osnovnu djelatnos temeljenu na jedinstvenim mikroklimatskim uvjetima otoka Lošinja. Godine 1947. otvara se Klimatsko lječilište za odrasle. Tijekom šezdesetih godina 20. stoljeća dolazi do snažnog razvoja lječilišne djelatnosti i povećanja broja i kvalitete specijalističkih kadrova te lječilište prerasta u Dječju bolnicu za alergijske bolesti s odjelom za odrasle. Bilo je to razdoblje punog prosperiteta, u kojem je Bolnica bila i jedan od najznačajnijih gospodarskih čimbenika na Lošinju, odnosno u tadašnjoj Općini Cres-Lošinj.

 

To razdoblje neodvojivo je od djelovanja doc. dr.sc. Branka Vukelića, koji je 1967. godine, nakon prim. dr. Pere Samardžije, preuzeo upravljanje ustanovom, koja se zvala Bolnica za alergijske bolesti organa za disanje, da bi potom postala Dječjom bolnicom za alergijske bolesti s odjelom za odrasle. Do odlaska u mirovinu, 1. kolovoza 1992. godine, doc. dr. sc. Branko Vukelić, pedijatar-pulmolog, bio je na dužnosti ravnatelja Dječje bolnice za alergijske bolesti s odjelom za odrasle i istodobno šef Dječjeg odjela. U bolnici je, kada ju je preuzeo dr. Vukelić, radilo 19 zaposlenika. Već sljedeće, 1968. godine, posredstvom Ministarstva zdravstva Hrvatske, odnosno tadašnjeg Sekretarijata za narodno zdravlje SR Hrvatske i u suradnji s Generalturistom, dolazi do suradnje s Ministarstvom zdravstva tadašnje Demokratske Republike Njemačke (DDR) te u Veli Lošinj počinju pristizati istočnonjemački pacijenti. Taj angažman označio je prekretnicu u poslovanju Bolnice, donio je sigurnost i financijsku stabilnost, koja je rezultirala širenjem poslova, ulaganjima u opremu i objekte te povećanjem broja zaposlenih. Prosječna dnevna popunjenost obuhvaćala je 386 pacijenata, o kojima je brinulo 106 djelatnika. U Bolnici su se prvenstveno liječili pacijenti s alergijskim bolestima dišnih putova, a na kožnom odjelu pacijenti s psorijazom i neurodermitisom.

 

Prva polovica 80-ih donijela je nova ulaganja – 1983. izgrađen je novi bolnički trakt s inhalatorijem, a 1985. otvorena je nova bolnička zgrada s 97 ležajeva, visoke B kategorije, izgrađena vlastitim sredstvima. Bolnica je tada ostvarivala 145.000 bolnoopskrbnih dana godišnje, radila je tijekom cijele godine, a za kolektivni godišnji odmor bio je rezerviran termin krajem prosinca i u prvom dijelu siječnja. Na vrhuncu svoga rada je zapošljavala čak 190 djelatnika – liječnika, sestara, medicinskih tehničara, fizioterapeuta, laboranata, odgajatelja, farmaceuta, RTG-tehničara i različitog nemedicinskog osoblja.  

 

Danas, u Nadvojvodinu dvorcu i parku djeluje Lječilište za alergijske bolesti dišnog sustava i kože.

 

Tradicija istaknutog kvarnerskog lječilišnog odredišta održala se do današnjih dana i 2012. godine obilježena je 120. godišnjica zdravstvenog turizma otoka Lošinja. I nakon više od jednog stoljeća, ljudi diljem svijeta prepoznaju otok Lošinj kao prirodno klimatsko lječilište za liječenje bolesti dišnih putova  kože, što ga čini idealnim za tjelesni i duševni oporavak, osobito u zimskim, proljetnim i jesenskim mjesecima.

 

2013.godine završena je obnova nadvojvodina dvorca te je dobio ime Villa Elisabeth po njegovoj praunuci gđi.Elisabeth Lehner. Gđa.Elisabeth je s oduševljenjem prihvatila poziv da bude kuma objekta i sudjeluje na ceremoniji otvorenja koja je bila upriličena 22.06.2013.god.

 

Villa Elisabeth je lječilišni hotel u potpunosti prilagođen osobama sa oboljenjima dišnih putova na alergijskoj bazi jer su upotrebljavani antialergijski materijali a na podovima je visokokvalitetan hrastov parket umjesto uobičajenog tepisona koji koristi većina hotelskih kuća.

 

Pogledajte stare razglednice Lječilišta Veli Lošinj:

 

Razglednica Velog Lošinja od 22.09.1905.Pogled na Dvorac 05.05.1903. godineProcesija na blagdan Tijelova 1895. godine ispred Dvorca, današnje glavne zgrade Lječilišta Veli LošinjPovijesna razglednica sa pogledom na Dvorac Nadvojvode Karla Stefana Habsburškog

 

Posjetite Lječilište Veli Lošinj i zaronite u stoljetnu tradiciju lječilišnog turizma!

 

 Spominik Ambrozu Haračiću u Uvali Čikat u Malom Lošinju

 

 

 

 

Dokument proglašenja otoka Lošinja  klimatskim lječilištem

 

Recepcija

 

Miomir Zelić, Brano Vukelić, Elisabeth Lehner, Zlatko Komadina, Renata Žugić
Miomir Zelić, Brano Vukelić, Elisabeth Lehner, Zlatko Komadina, Renata Žugić

 

Restoran