O nama

KLIMATSKO LJEČILIŠTE VELI LOŠINJ

Začeci Lječilišta Veli Lošinj bilježe se pred gotovo 130 godina, kada je u ljeto davne 1885. godine, na svom krstarenju Jadranom, nadvojvoda Karlo Stjepan Habsburg, zapovjednik austrougarske ratne mornarice, odabrao Veli Lošinj kao najprikladnije mjesto za svoj odmor, zbog ljepote krajolika, vegetacije i izuzetno povoljnih klimatskih prilika. Kupio je zemljište i sagradio svoj rezidencijalni ljetnikovac/ zimovnik, villu “Wartsee” i uz nju podigao veliki perivoj koji je 1890. završen. 1886. započeo je s radovima u luci Rovenska, kada je austrijski nadvojvoda Maksimilijan Habsburški, mlađi brat cara Franje Josipa I., admiral austrijske mornarice i kasnije car Meksika, položio kamen temeljac za gradnju lukobrana. Od Rovenske do Uvale Kriška uređen je obalni put dužine oko 3 km.

 

Vila “Wartsee” je 1889. godine  pretvorena u javno klimatsko lječilište, odnosno bolnicu za dječje bolesti (za skrofuloznu i slabunjavu djecu…).

 

Tri godine kasnije, u rujnu 1892. godine, na prijedlog dr. Conrada Clara, pionira lječilišnog turizma na Lošinju i docenta balneologije u Grazu i dr. Leopolda Schröttera, profesora bečkog medicinskog fakulteta i specijaliste za bolesti pluća i grla, austrougarsko ministarstvo zdravlja službeno je proglasilo Veli Lošinj “klimatskim zdravstvenim lječilištem”. Lovran je proglašen klimatskim lječilištem 1898. godine, Opatija 1899. a Crikvenica 1906. g.

 

Od 1893. godine lječilišna komisija austrougarskog ministarstva zdravlja objavljivala je podatke o ukupnom broju gostiju na Lošinju, prema kojima je  1899. godine boravilo 1.566 gostiju, 1913. godine   8.427, a 1914. godine 5.816 gostiju.

 

Od tada je lječilište u više navrata mijenjalo i vlasnika i namjenu. Kao medicinska ustanova, dječja bolnica pa lječilište, kontinuirano  djeluje od 1957. godine, kroz koje je vrijeme, kod nas i u svijetu, steklo reputaciju lječilišta specijaliziranog za liječenje dišnih putova, astme, alergija i psorijaze  te za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju.

 

Prema klasifikaciji lječilišta predstavlja klimatsko lječilište jer svoje lječilišne programe zasniva na pogodnosti koju čine prirodni uvjeti na lokaciji; blaga mediteranska klima koju odlikuje veliki broj sunčanih sati tijekom godine, nadasve čisto more i zrak te veliki kompleksi  borove šume i mediteranskog raslinja na samoj lokaciji lječilišta i u okruženju.

 

PARK-ŠUMA POD JAVORI

Šuma Pod Javori se prostire na obroncima brda Kalvarija, od postojeće ceste i kapelice Sv. Ivana do ceste za Veli Lošinj i do područja lječilišta. 

 

Zaštićena je kao prirodna vrijednost, park-šuma, temeljem Odluke o proglašenju područja “Pod Javori” u Velom Lošinju “park šumom”, “Sl. n. Općine Cres-Lošinj” broj 1/1993.

 

Ovdje je nadvojvoda Karlo Stjepan Habsburg, uz svoj ljetnikovac uredio perivoj koji su projektirali bečki vrtni stručnjaci. U sklopu perivoja pejzažne kompozicije posađeno je tada oko 200 vrsta različitog  crnogoričnog i egzotičnog bilja, uređene su šetnice, izveden je ogradni zid i sustav za navodnjavanje koji je osigurao brz napredak raslinja. Sastojao se od vodospreme izgrađene na najvišoj koti koja se crpkama punila iz bunara  (izgrađenog 1763.) smještenog podno perivoja u kojem je na 15 m bio nepresušni izvor vode,  i sustava kojim se voda gravitacijski razvodila do svih prostora perivoja.

 

Od izvornog perivoja iz 19. stoljeća sačuvani su tragovi iz kojih se nazire visoka estetska vrijednost parkovne kompozicije; dijelovi staza, ogradnog zida i parkovnog raslinja  te, vodosprema koja nije u funkciji. 

 

Park izvan užeg područja lječilišta nije održavan a biljni fond uglavnom čini preraslo autohtono raslinje i alepski bor.

 

POLOŽAJ U PROSTORU

Lječilište Veli Lošinj se nalazi na otoku Lošinju, u naselju Veli Lošinj koje broji oko 900 stanovnika i ima funkciju lokalnog razvojnog središta. Administrativno pripada Gradu Malom Lošinju i Primorsko-goranskoj županiji.  

 

Lječilište je smješteno na zapadnom rubnom području naselja Veli Lošinj na koje se prema jugozapadu nastavljaju prostori Park-šuma Pod Javori.  Izravno je priključeno na državnu cestu, glavnu dužotočnu prometnicu koja od trajektnih pristaništa vodi do Velog Lošinja.

 

Udaljenost lječilišta do centra naselja Veli Lošinj  iznosi oko 450 m, a do centra naselja Mali Lošinj  oko 4.200 m.

 

PROMETNA POVEZANOST

Naselje Veli Lošinj, pa tako i lječilište, je prometno povezano;

  • državnom cestom do trajektnih pristaništa Porozina i Merag i dalje preko Istre, odnosno preko otoka Krka na kopno i  centar županije, Rijeku te na ostala područja Hrvatske,
  • iz luke Mali Lošinj, brzobrodskom linijom Rijeka – Mali Lošinj i ljetnom linijom Pula-Mali Lošinj-Zadar te
  • zračnom vezom s međunarodnog aerodroma Krk udaljenog oko107 km i s međunarodnog zračnog pristaništa Mali Lošinj koje za sada može primiti manje zrakoplove do 45 putnika, sportske zrakoplove i ima mogućnost taxi letova. Do susjednih aerodroma organiziran je  taxi transfer.

 

Postojeća prometna povezanost će se poboljšati predstojećom dogradnjom zračnog pristaništa Mali Lošinj za prihvat zrakoplova kapaciteta 70 putnika te dugoročno, izgradnjom luke Mrtvaska (alternativno Sv. Martin – Mali Lošinj) za pristajanje brodova brze pruge na relaciji Rijeka – Dubrovnik, čime se ujedno ostvaruje veza sa susjednim otocima Rabom i Pagom.

 

PROSTORNO OKRUŽENJE

Područje Grada Malog Lošinja kao turistička destinacija bilježi 120 godina razvoja upravo zdravstvenog i lječilišnog turizma.

 

Bogato je izvanrednim prirodnim resursima, otocima i otočićima lošinjskog arhipelaga, poljoprivrednim površinama, privlačnim krajolicima, blagom klimom, čistim morem i okolišem, raznovrsnom mediteranskom vegetacijom, park šumama, zoološkim rezervatima i spomenicima prirode. 

 

Kulturno povijesna baština je drugo veliko bogatstvo ovog prostora,  datira od prethistorije u kontinuitetu kroz sva povijesna razdoblja, ističu se povijesne cjeline Osora te Malog i Velog Lošinja, brojni sakralni objekti, gradine, pastirski stanovi, turističke vile s kraja 19. i početka 20. st. i dr. 

 

Smještaj lječilišta u naselju Veli Lošinj, u blizini centralnog naselja Mali Lošinj i u sklopu malološinjskog arhipelaga kao visokopozicionirane turističke destinacije na “otoku vitalnosti” otvara bezbroj pogodnosti od kojih su za funkcioniranje lječilišta od posebne važnosti:

  • blaga klima s kupališnom sezonom na otvorenom koja traje od svibnja do listopada,
  • velike površine borovih šuma i autohtone vegetacije,
  • prirodne ljepote, vrijednosti i osobitosti malološinjskog arhipelaga, posebno one uključene u 250 km pješačkih staza i biciklističke rute, kontaktni prostor kulturnog krajolika na padini podno Sv. Ivana do Sv. Nikole,
  • očuvan okoliš, prije svega kakvoća zraka i priobalnog mora,
  • postojeće uređene plaže u neposrednom okruženju, udaljenost lječilišta od mora iznosi približno 850 m do plaže Punta i isto toliko od plaže Rovenska te 1.620 m do plaže Javorna,
  • postojeći turistički smještajni, ugostiteljski, sportsko rekreacijski sadržaji, wellness i kupališni sadržaji u okruženju, posebno oni u hotelima Punta u Velom Lošinju te u Malom Lošinju u hotelima na Čikatu i Sunčanoj Uvali,
  • kulturno-povijesni spomenici i kulturna događanja na otočju,  
  • Veli i Mali Lošinj i druga povijesna naselja na otočju sa svojim ambijentalnim posebnostima i centralnim sadržajima koji uključuju javne kulturne, vjerske, ugostiteljske, uslužne i druge sadržaje,
  • poljoprivreda djelatnost koja se u sklopu malološinjskog arhipelaga usmjerava na proizvodnju zdrave, organske, ekološki uzgojene hrane koja se plasira u ugostiteljstvo otoka  te ribarstvo i uzgoj školjkaša, također kao izvor zdrave hrane. 

 

U Lječilištu Veli Lošinj veliki broj domaćih i stranih gostiju spaja ugodno s korisnim pa uz blagodati mikroklime, sunca i mora koriste i usluge medicinske rehabilitacije pod nadzorom specijaliste fizikalne medicine i rehabilitacije te specijaliste dermatovenerologa.

 

U sadašnjem trenutku Lječilište Veli Lošinj je zdravstvena ustanova čiji je osnivač  i vlasnik  Primorsko-goranska županija. Lječilište je pravni slijednik  Dječje bolnice za alergijske bolesti sa odjelom za odrasle koja je radila do 1994.g. Od 2005. godine Lječilište ima ugovor sa HZZO-om za bolničko liječenje djece sa astmom i odraslih sa psorijatičnim artritisom. Kontinuirano se ulaže u nabavu nove medicinske opreme i podizanje kvalitete smještaja.  

 

U nastavku donosimo pregled prirodnih ljekovitih činitelja u Lječilištu Veli Lošinj temeljenim na znanstvenim studijama.

 

KLIMA

Klima je vrlo važan morski ljekoviti činitelj. Povoljni klimatski elementi (temperatura, tlak i vlažnost zraka te režim vjetra) korisno djeluju na ljudski organizam. Na temelju meteoroloških motrenja obične meteorološke postaje (klimatološke) Veli Lošinj (f=44°49′N, l=14°31′E, Hs=50 m) od godine 1981.-1991. sastavljen je Klimatsko – bioklimatski prikaz Lječilišta Veli Lošinj.

 

Prosječna godišnja temperatura zraka iznosi 14.4 °C, najhladnijega mjeseca veljače 6.3 °C i najtoplijega srpnja 24.0 °C.

 

Godišnji prosjek tlaka zraka iznosi 1009.9 hPa i kreće se u rasponu od 1007.3 hPa u travnju do 1012.4 hPa u siječnju.

 

Godišnji prosjek relativne vlažnosti iznosi 80% s rasponom od 71% u srpnju do 84% u listopadu i prosincu. Godišnje ima 78 dana s oborinom 3 1mm. Ukupna godišnja količina oborina iznosi 912 mm, s najvećim količinama u listopadu (118 mm) i studenom (121 mm).

 

Gospodareći vjetrovi su sjevero-sjeveroistočnjak (NNE), južni (S) i zapadno-jugozapadnjak (WSW) maestral. Tišine, bez vjetra, ima 40% u jesen u jutarnjim i večernjim satima, 50% ljeti i 35% zimi. Prevladavaju u 65-70% slabi vjetrovi (1-3 bofora) bura i jugo, a ljeti popodne maestral. Umjereni vjetrovi (4-5 bofora) javljaju se u 10% dana zimi i u proljeće. Jaki vjetrovi (6-7 bofora) su najčešći zimi u 2% dana. Olujni vjetar od 8 bofora zabilježen je uglavnom zimi u malom broju godina.

 

Na temelju temperature zraka, brzine vjetra i vlažnosti zraka izračunat je biometeorološki pokazatelj (TWH) važan za toplinski osjet čovjeka. Pokazatelj, izračunat za 7, 14 i 21 sat, tijekom godine u Velomu Lošinju (Ivanišević G., Pleško N., 1997) pokazuje da je:

 

Hladno cijeli dan u drugom desetdnevu veljače, ujutro i uveče u siječnju, veljači i prvom ožujka te prvom i trećem prosinca, popodne u prvom desetdnevu travnja.

 

Svježe cijeli dan u drugom i trećem desetdnevu ožujka, drugom travnja, studenom i drugom desetdnevu prosinca, popodne u siječnju, studenom i prosincu, prvom i trećem desetdnevu veljače i prvom ožujka te trećem prosinca, ujutro i uveče u prvom i trećem desetdnevu travnja i trećem listopada.

 

Ugodno cijeli dan u prvom i drugom desetdnevu svibnja i listopada, ujutro i uveče u trećem desetdnevu svibnja, prvom i drugom lipnja, u rujnu te u prvom i drugom listopada, popodne u drugom desetdnevu svibnja i trećem listopada.

 

Toplo popodne u trećem destdnevu svibnja i listopada, prvom i drugom lipnja, ujutro i uveče od trećeg desetdneva lipnja do trećeg kolovoza.

 

Vruća su popodneva od trećeg desetdneva lipnja do drugog rujna.

 

Vrlo vruće je u trećem desetdnevu srpnja i drugom kolovoza.

 

ZRAK

Zrak je vrlo važan morski ljekoviti činitelj. O njegovoj čistoći ovisi preporučljivost mjesta za zdravstveni i lječilišni turizam. U Velomu Lošinju su od 1. svibnja 1986. do 30. travnja 1992. mjerene koncentracije SO2 i dima te taložne tvari prikazane u tablici 1.

 

Na temelju podataka dobijenih šestogodišnjim ispitivanjem vrsnoće zraka Veloga Lošinja može se zaključiti:

1.   Zrak Veloga Lošinja je malo opterećen ispitivanim sastojcima: sumpornim dioksidom, dimom i taložnom tvari.

2.   Dnevna praćenja koncentracije sumpornoga dioksida i dima ukazuju da je zrak čist i zadovoljava kriterije potrebne za vrsnoću zraka rekreacijskih, turističkih i posebno zaštićenih područja.

3.   Vrsnoća zraka zadovoljava preporuke Svjetske zdravstvene organizacije, a trajna izloženost ne može uvjetovati nepovoljne učinke na čovjeka i okoliš.

4.   Dobijeni prosjeci su unutar vrijednosti koje se dobijaju u seoskim područjima Europe.

5.  Srednje godišnje količine taložne tvari su niske i ispod graničnih vrijednosti zagađenosti zraka.

 

VRSNOĆA LOŠINJSKIH LJEKOVITIH ČINITELJA

Ugodna temperatura mora, prozirnost vode i odsutnost štetnih sastojaka temelj su povoljnoga djelovanja morske vode na ljudski organizam. Temperatura mora (Pleško 1997a) i mjesta ispitivanja sanitarne vrsnoće prikazana su u tablicama 3 i 4.

 

Strogo dozirano Sunčevo zračenje, infracrvene (IR) i ultraljubičaste (UV) zrake, povoljno utječe na rast i razvitak djece, u oporavku i rekreaciji odraslih. Trajanje sijanja Sunca mjereno je u Meteorološkoj postaji u Malomu Lošinju (Pleško N. 1997a). Dobijeni podaci, prikazani u tablici 5.

 

Iskustveno utvrđene vrijednosti primjene morskih ljekovitih činitelja u Velomu Lošinju preporučuje njihovo korištenje u hrvatskoj medicini, lječilišnomu i zdravstvenomu turizmu.

 

Radi vrlo blagotvornog djelovanja lošinjske klime na dišne puteve u ustanovi je obavljeno ispitivanje na 1058 pacijenata koji su obrađeni po relevantnoj znanstvenoj metodi.

 

Rezultati koji su dobiveni o uspješnosti liječenja, ovisno o skupini pokazuju vrlo visoku uspješnost i ona iznosi od 71,36% do 89,07% te sumirajući sve dosadašnje analize i njihove rezultate uočavamo iduće:

  • uspješnost talasoterapije kod djece sa opstruktivnim bronhopulmonalnim bolestima je zadovoljavajuće visoka
  • nema značajne razlike u uspješnosti liječenja između bolesnika sa astmom  odnosno bronhitisom, kao ni između dječaka i djevojčica
  • uspješnost je podjednaka kod mlađe i starije djece
  • uspješnost je znatno veća kod lakših bolesnika
  • ponavljanost liječenja može imati pozitivan odraz na uspijeh

 

 

Tablica 1. Zbirni podaci koncentracija SO2, dima i taložne tvari mjerenih

od 1. svibnja 1986. do 30. travnja 1992.

 

(N = broj mjerenja, C = prosječna godišnja koncentracija, Cm = najveća 24 satna koncentracija tijekom godine, C95 = koncentracija od koje je 95% izmjerenih vrijednosti niže; X = srednja godišnja količina taložne tvari, Xm = najveća mjesečna količina ukupne taložne tvari)

 

ZBIRNI PODACI KONCENTRACIJA SO2, DIMA I TALOŽNE TVARI

Godina

SO2

(mg/m3)

Dim

(mg/m3)

Taložna tvar

(mg/m3 dan)

 

N

C

Cm

C95

N

C

Cm

C95

N

X

Xm

1986/87

361

15

74

42

363

6

39

16

11

182

328

1987/88

350

16

193

52

361

4

31

10

9

102

149

1988/89

331

18

77

42

336

4

20

10

8

104

236

1989/90

362

36

311

100

363

6

28

14

10

107

193

1990/91

363

20

49

36

363

3

21

8

12

146

271

1991/92

360

12

42

26

366

3

22

8

11

140

355

Izvor: Ispitivanje 1992.

 

Za usporedbu dobijenih vrijednosti zagađenosti zraka određene su granične vrijednosti prikazane u tablici 2:

a)   Dugotrajna granična vrijednost zagađenosti zraka je pokazatelj dozvoljenih dugotrajnih prosječnih koncentracija zagađenosti u razdoblju od jedne godine, odnosno mjera ukupne izloženosti receptora.

b)   Kratkotrajna granična vrijednost zagađenosti zraka je pokazatelj dozvoljenih visokih koncentracija zagađenosti koja ne smije biti prekoračena u 95% vremena tijekom razdoblja od godinu dana, što je mjera akutne izloženosti receptora.

 

Tablica 2. Granične vrijednosti zagađenosti zraka Lječilišta Veli Lošinj

GRANIČNE VRIJEDNOSTI ZAGAĐENOSTI ZRAKA LJEČILIŠTA VELI LOŠINJ

SO2 (mg/m3)

Dim (mg/m3)

Taložna tvar (mg/m3 dan)

C

Cm

C95

C

Cm

C95

X

Xm

Poželjne granične vrijednosti zagađenosti zraka (za ljude, 1991.)

 

 

50

125

 

50

125

 

 

 

Poželjne granične vrijednosti zagađenosti zraka (za raslinje, 1991.)

 

 

30

100

 

 

 

 

 

 

Granične vrijednosti zagađenosti zraka (1991.)

110

 

300

60

 

160

450

800

Stroge granične vrijednosti zagađenosti zraka

60

 

150

40

 

90

 

 

 

 

 

 

 

 

Ukupna granična vrijednost

zagađenosti zraka

 

 

 

 

 

 

350

65

C

Cm

C95

C

Cm

C95

X

Xm

Izvor: Ispitivanje 1992.

 

Tablica 3. Temperatura (T) mora (Mali Lošinj 1981.-1994.)

TEMPERATURA MORA

Mjesec

T mora °C

Mjesec

T mora °C

siječanj

12.3

srpanj

23.2

veljača

11.8

kolovoz

23.6

ožujak

12.1

rujan

21.6

travanj

14.0

listopad

19.2

svibanj

16.6

studeni

16.3

lipanj

20.5

prosinac

13.9

Srednja godišnja T mora

17.0

 

Tablica 4. Ispitivanje sanitarne vrsnoće mora otoka Lošinja

ISPITIVANJE SANITARNE VRSNOĆE MORA OTOKA LOŠINJA

Postaje ispitivanja

Broj ispitivanja

 

1995.

1996.

1997.

Veli Lošinj – plaža sjeverno od hotela Punta

3

6 (5)

5

Ispod Dječje bolnice

3

6 (5)

5

            Izvor: Ispitivanje 1995, 1996, 1997.